Parfem je osobna iskaznica duha

Parfem je osobna iskaznica duha

Parfemi su već dugo vjerni saveznici kako žena tako i muškaraca u njihovim svakodnevnim životnim situacijama. Neosporno je da uz pomoć parfema možete privući nečiju pažnju. Naime, mirisni signal brže od drugih putuje do mozga, što znači da, ako je osoba blizu nas, prvo primijetimo njen (ne)prijatan miris, a potom izgled. Znanstvenici su dokazali da nanošenje omiljenog parfema povećava samopouzdanje i poboljšava raspoloženje. A to da se upravo zbog parfema ugodnije osjećati u vlastitoj koži i drugi će primijetiti. Na tržištu je u ponudi veliki broj parfema, najrazličitijih sastava u raskošnim ili minimalističkim pakiranjima. Ima ih slatkastih, voćnih, svježih, sportskih, teških, oštrih, osvježavajućih, lepršavih…

Koji će vas osvojiti ovisi o individualnim sklonostima, reakciji kože, godišnjem dobu, stilu odijevanja… Izaberite onaj koji će najviše odgovarati vašem čulu mirisa i koži jer medijski najrazvikaniji ne znači da su i najbolji.

Kreiranje parfema je suptilna vještina na kojoj dugotrajno rade timovi stručnjaka, no izazov je i sam sebi napraviti dobar, jeftin i originalan parfem. Uostalom, kaže se da je parfem osobna iskaznica duha, pa se i kod nas odnedavno, na posebnim tečajevima, može saznati što su mirisni materijali prirodnog porijekla, kako se komponira parfem (što su u ovom svijetu note, akordi i kompozicije), kakva je razlika između toaletne vode, kolonjske vode i parfema te kako kreirati svoj parfem. Kreatori parfema su umjetnici, a umjetnici znaju čuvati svoje tajne, naročito ako one vrijede milijune.

Danas se u prodaji nalazi više od 20 tisuća mirisa koji više ne predstavljaju privilegiju bogatih, već štoviše svaki od tih vrsta mirisa ima svoju publiku.

Povijest parfema

Osnove izrade parfema postavljene su daleko u povijesti, a sve ostalo su varijacije, jer je osnova i danas u eteričnim uljima koja se dodaju u alkohol. Ipak, iako u osnovi jednostavna i slična, proizvodnja i dizajniranje parfema postali su velika industrija, obavijena tajnama.

Riječ parfem (perfume) ima korijene u latinskoj frazi: per znači kroz, a fumus znači dim, no ime parfemu nisu dali Rimljani nego Francuzi – prvi puta su riječ ‘parfem’ upotrijebili za ugodne mirise koje je razvijao gorući mirisni štapić. Zanimljivo je da se  povijest parfema od njegovog izuma do danas gotovo podudara s poviješću čovječanstva. Prvi oblik parfema je bio upravo mirisni štapić, koji su otkrili u Mezopotamiji prije 4 tisuće godina. Uglavnom su se tada palile mirisne biljke, drvo i smole na religijskim svetkovinama i ceremonijama. Ta je civilizacija načinila i prve pomake prema parfemima kakve danas poznamo: namakali su mirisne prirodne tvari u vodu i ulja te su tako dobivenim tekućinama trlja.

Egipćani su bili među prvim narodima koji su u sklopu svojih religijskih ceremonija, ali i slavljenja ljepote, za što je naročito bila zaslužna Kleopatra, koristili mirise. Štoviše, mnoge mirisne supstance smatrane su vrijednijima od zlata. Stoga su ovi neprocjenjivi dodaci uljepšavanju bili dostupni isključivo moćnima i bogatima koji su svoja tijela aromatizirali cimetom, medom, ali i raznim cvjetnim mirisima poput ekstrakta bijelog ljiljana. U Perziji parfem je također označavao status. Vrtove bogataša ukrašavali su cvijetovi jasmina, ljubičica i crvenih ruža čiji su pupoljci čuvani u zatvorenim zemljanim posudama, kako bi im miris postao što intenzivniji nakon što se latice osuše. Te posude otvarane su samo u posebnim prilikama, kako bi se naglasila važnost određenog događaja. Stari Grci vjerovali su da parfemi potječu od njihovih mitoloških božanstava, te da je miris parfema ništa drugo do znak prisutnosti Zeusa, Afrodite i drugih velikana s Olimpa. Također, imali su važnu ulogu u znanstvenom pristupu parfemima, jer su ih kategorizirali prema dijelu biljke od kojeg su nastali, te dokumentirali njihove kompozicije. Rimljani su uveli praksu brijanja lica u muškaraca, nakon kojeg su kožu masirali mirisnim pomadama. Također, u slavnim rimskim kupeljima korištena su mirisna ulja za masažu tijela. Čak su i svakodnevni obroci bili obogaćeni cvijećem i mirisnim vodicama.

U istočnjačkim kulturama, parfemi su također učesnici kako religijskih ceremonija, tako i svakodnevnih zbivanja. Posjetioci arapskih domova, bivaju poprskani ružinom vodicom u znak poštovanja. U Indiji, marame se oplemenjuju mirisom pačulija. Kineskinje kosu vežu u punđu koju zatim omotaju cvijećem, a cijelo tijelo namirišu parfimiranim uljima. Popularnost mirisa poput sandalovine prenesena je iz Kine u Japan, gdje se iznimno cijeni i ylang-ylang.

Nakon pada Rimskog carstva, upotreba parfema u Europi jenjava sve do 12. stoljeća kada dolazi do procvata međunarodne trgovine, te je aromatično bilje iz drugih krajeva svijeta pronašlo put do starog kontinenta i tako stvorilo uvjete za kreiranje raznolikijih mirisa.

Mirisna industrija

U 17. stoljeću industrija parfema doživljava procvat, naročito na području Francuske, gdje se za vrijeme vladavine Luja XV sva raskoš aristokracije manifestirala i kroz svakodnevno nanošenje skupocjenih mirisa ne samo na kožu tijela, već i odjevne predmete, lepeze i namještaj.

Stupanjem na scenu kolonjske vode, u 18.st., dolazi do upotrebe mirisa u kupkama, vodicama za ispiranje usta, miješa ih se s vinom, a čak i s hranom. Stoga dolazi i do razvoja posuda za parfeme, naročito staklenih bočica izrađenih u stilu Luja XIV.

Ipak, tek u 19. st., razvoj kemije postavio je temelje modernizacije u proizvodnji parfema. Skupe i često nedostupne prirodne arome sve su češće ustupale mjesto sintetički proizvedenim mirisima. Međutim, prirodni sastojci ne gube na važnosti.

Tekst: Doris Žiković