Priče iz davnine pretočene u božićne jaslice

Priče iz davnine pretočene u božićne jaslice

Pravi božićni ugođaj nezamisliv je bez bora i pod njim jaslica s malim Isusom, Marijom, Josipom, magarcem, kravicom te Svetim trima kraljevima i pastirima koji su se došli pokloniti novorođenom djetetu. Tradicija jaslica teško da je igdje nazočnija nego u Rimu. Za svaki Božić, pa do Sveta tri kralja, Rim je golema izložba jaslica. Među njima su i jaslice riječke kiparice Margarete Krstić.

Osim u Rimu, njezine jaslice već 12 godina krase i Veronu, ali i Villu Ružić na Pećinama u Rijeci. Ove posljednje su jedinstvene i originalne jaslice koje se svake godine postavljaju u Vili Ružić, a ove im godine društvo pravi i izložba radova nastalih na likovnim radionicama Udruge Margareta Cro Art koju vodi kiparica. Radovi likovne radionice inspirirani su pričama Ivane Brlić Mažuranić, a time je ujedno ispraćena i godina u kojoj se obilježila stota godišnjica publiciranja „Priča iz davnina“.

Jaslice Vila Ružić

Theodor de Canziani Jakšić i Margareta Krstić uz jaslice u Villi Ružić u Rijeci

- U Vili Ružić na Pećinama, Spomeničkoj knjižnici i zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić već 11 godina izlažem jaslice. Prvu veću kolekciju jaslica na temu „Kako su živjeli i odijevali se naši stari“ napravila sam u terakoti sa zlatnim listerima s oko sto skulptura i umjesto klasična tri kralja napravila prve hrvatske kraljeve Tomislava, Krešimira i Zvonimira. Godine 2005. izlagala sam sto skulptura na prestižnoj Međunarodnoj izložbi jaslica u tradiciji i kulturi u Areni u Veroni.  Iduće godine jedan dio tih jaslica bio je izložen u Assisiju u Palazzo Vellemani, a kasnije u stalnom postavu u Betlehemu. Drugom dijelu skulptura napravila sam novu Svetu obitelj i kraljeve te ih izložila u Filodrammatici u Rijeci. Mislila sam  kako su to jedine  veće jaslice  koje sam napravila i nisam željela da se razdvajaju po raznim izložbama pa sam ih poklonila Spomeničkoj knjižnici i zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić. Oni ih svake godine ponovno postavljaju o Božiću, odgovara Margareta na pitanje što ju je motiviralo da u svoje jaslice pretoči predjele čarolije Ivane Brlić Mažuranić.

Vila Ružić

Jaslice inspirirane Pričama iz davnina u riječkoj Vili Ružić

Međutim  Magareta Krstić je i dalje radila velike kolekcije jaslica i osmislila „Prve riječke jaslice“ za izložbu Jaslice svijeta u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja koje su njezinom zaslugom došle u Rijeku. Kasnije je ta kolekcija bila izložena na Međunarodnoj izložbi jaslica u Rimu, pa u Veroni.

 - Napravila sam priču riječkih patricija i patricijki inspirirano zapisima dr. Radmile Matejčić „Nošnje Rijeke i njene okolice“, zatim dvadeset morčića, skulpture  inspirirane knjigom Morčić Theodora de Canzianija Jakšića. Napravila sam jednu riječku priču koju sam poklonila Spomeničkoj zbirci i svake godine dodavala nekoliko skulptura. Godine 2013. za 100 godišnjicu Šegrta Hlapića i spisateljice Ivane Brlić Mažuranić u patiniranoj keramici napravila sam cijelu priču koja je izložena u Villi Ružić. Iduće godine za Villu Ružić napravila sam Šumu Striborovu u skulpturi i priču Sunce djever i Neva Nevičica u keramičkim pločicama formata A4. Skratila sam  priču i napisala glagoljicom i oslikala. Mislim da ta priča broji oko 15-ak listova koji se mogu povezati. Ove godine uz grobničku priču jaslica u Vili Ružić, povodom 100 godišnjice obilježavanja Priča iz davnine, sa mnom izlažu djeca koja polaze likovnu radionicu Margareta Cro Art Podkilavac. U Mažuranićevoj biblioteci izložene su slike priče Regoč, Šuma Striborova i Sunce djever i Neva Nevičica.  kao nagrada djeci i motivacija za daljnji rad, kaže ova umjetnica s Grobnika, dodajući da ima mnogo ideja vezanih za jaslice, ali s obzirom na to da radi samo unikatne skulputure tehnički ne stiže realizirati sve svoje ideje.

img_3666

Jaslice u Areni u Veroni u kojoj se nalazi deset hrvatskih priča jaslica sa 70 skulptura visokih oko 38 centimetara

Ipak, svake godine ispriča neku novu priču. Tako je, na primjer, 2013. napravila jaslice i za Svetog Oca Franju i to 26 skulptura inspirirane starim hrvatskim nošnjama, dodala grobničku nošnju i mlikaricu, skulpturu Ivane Brlić Mažuranić i stogodišnjaka Šegrta Hlapića. Do sada je ova umjetnica napravila 28 jaslica i oko 2.900 skulptura. Međutim pored tih jaslica napravila je 30-ak Svetih obitelji inspiriranih hrvatskim nošnjama koje uvijek može dodavati nekoj grupi i činiti maje grupe jaslica.

- Nemam neke posebne predloške, inspiraciju crpim iz tradicije najprije svojeg zavičaja i tradicije Hrvatske proučavajući razne zapise i stare nošnje. Inspiracije mi ne nedostaje imam zapisane mnoge ideje koje nisam stigla realizirati, zbog nedostatka vremena, ali i financija, kaže Margareta Krstić.

Na pitanje koje su joj izložbe jaslica najdraže, kaže da ih ne bi mogla izdvojiti, ali žali što na nekim otvorenjima nije bila.

- Nisam bila u Assisiju na otvorenju u Pallazzo Vallemani 2007. godine, niti u Cuneo (Piemonte) na važnoj izložbi jaslica betlehemskog postava posvećenoj Ivanu Pavlu II. koje su bile postavljene u Castelo di Govone, a otvorio je princ Vittorio Emanuele također 2007. Važan mi je postav u Poljskoj, Lublinu u velikom Kongresnom centru gdje je 26 zemalja Europske unije izlagalo jaslice  tri mjeseca. Poljska televizija snimila je kratki film o mom radu.  Arena u Veroni predivan je izložbeni prostor, a u mjesec ipol dana izložbu posjeti oko 85 tisuća ljudi  iz cijelog svijeta. U Rimu jaslice posjeti oko 70 tisuća ljudi, a imaju važnost radi toga što su pod pokroviteljstvom predsjednika Republike, Senata, Svete Stolice i ostalih visokih institucija. U New Yorku sam izlagala hrvatske kraljeve na samostalnoj izložbi „Kako su živjeli i odijevali se naši stari“, a otvorila ju je tada hrvatska veleposlanica, a današnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

img_3560

Iza rešetaka Sala Bramante Sveta obitelj u nošnji otoka Cresa, a sve ostale skulpture inspirirane starim hrvatskim nošnjama, ima oko 50 skulptura

Prije tri godine propustila sam jednu važnu priliku. Svake godine na Trgu svetog Petra u Vatikanu izlaže jedna talijanska regija jaslice ljudske veličine. Za regiju Veneto trebala sam, iako strankinja, napraviti i izlagati svoje jaslice u keramici. Međutim, niti imam prostor gdje bi mogla raditi tako velike skulpture niti ih imam gdje peći, jednostavno odbila sam radi tehničkih problema i nedostatka vremena iako mi je taj projekt bio veliki izazov, objašnjava.

 Za komercijalizirane jaslice koje se rade za široku potrošnju i izrađuju u milijunima komada, te se najčešće uvoze iz Kine, kažu da također mogu biti lijepe jer originale rade umjetnici.

 - Međutim, upravo radi masovne produkcije gube na  vrijednosti.  Najviše me smeta kada se  jaslice izrađuje „domišljato“, na primjer od automobilskih dijelova motora, to jest od raznih vida ili pak u kacigi za pokrivanje glave. Takve stvari vrijeđaju moju predodžbu o jaslicama. Jaslice radim u velikim kolekcijama jer kroz njih pričam neku priču kao Grobničke jaslice, Riječke jaslice, Hrvatske jaslice, kolekcije broje od trideset do sto skulptura, objašnjava.

img_3178

Skuplture s Međunarodne izložbe “100 presepi” u Bazilici Santa Maria del Popolo Sala Bramante u Rimu

 Nema Margareta Krstić ništa niti protiv kićenja „živih“ borova, ali ona u svom domu posljednjih godina ima plastične jelkice, bijelu i zelenu, i mijenja ih kao i male jaslice koje je kupila u Veroni i keramičke jaslice koje je još kao dijete napravila njezina mlađa kći Erna koja je sada akademska kiparica

- Danas velik broj ljudi kiti plastične borove ili za tu priliku uzgajaju se jelkice, a mnogi ih poslije posade u svoje vrtove. Mislim da našim jelkicama više štete donose kisele kiše i ostale ekološke katastrofe. Još davne 1223. godine sveti Franjo Asiški predložio je svom prijatelju da za slavlje Badnje večeri postave žive jaslice što je pretvoreno u oduševljeno blagdansko slavlje.  Pjevali su o Isusovu rođenju. Od tada su sva Franjina braća, najprije u svim europskim zemljama, a zatim na ostalim kontinentima pravili žive jaslice ili s kipovima većim i manjim uprizorujući tako Betlehem. Kićenje jelkica je običaj novijeg vremena međutim ima isto poruku svjetla, radosti i ljubavi, a i zajedništva u obitelji. Lijepo je kada su u kićenje jelkice uključena i djeca. Badnje večeri ostaju nam u sjećanjima zauvijek. I danas se rado sjećam djetinjstva, jelkice koju je otac pripremao na postolje, kićenja s predivnim kuglicama od kojih više nema ni jedne, svilenih bombona koji su ukrašavali jelkicu. Sjećam se tople kuhinje, kruha i kolača koje je mama pekla, ponijele su uspomene Margaretu Krstić, koja je na kraju poželjela radost Božića svim čitateljima Doma i stila.

Tekst: Doris Žiković

Fotografije: Arhiva Margarete Krstić